utorak, 22.11.2011.
Apollo i teorija urote
Teorije urote su danas u modi. Gotovo da nema niti jednog aktualnog ili povjesnog događaja koje neki ljudi ne pokušavaju prikazati kao nekakve "urote", "zavjere", "lažiranja", "obmane" i tome slično.
Jedna od danas izuzetno popularnih i rasprostranjenih teorija urote je upravo ona o američkom svemirskom programu "Apollo" i spuštanju ljudi na Mjesec. Konkretno, pobornici ove teorije urote tvrde da se spuštanje ljudi na Mjesec nikada nije dogodilo, te da je to sve bila jedna velika obmana.
Apollo 15 (public domain)
Pobornike ove teorije urote može se općenito podijeliti u dvije kategorije. U prvu skupinu spadaju ljudi koji su upravo stvorili mit o dotičnoj uroti i to lansirali u javnost, predstavljajući na prvi pogled vrlo uvjerljive "argumente" i "dokaze". Druga skupina su gorljivi sljedbenici ovih prvih, koji takve teorije urote zbog vlastite površnosti nekritički progutaju, te ih je nakon toga poput kakvih vjerskih fanatika i najčvršćim dokazima nemoguće razuvjeriti da su u krivu.
Općenito, gorljivi sljedbenici ove teorije urote na sve pokušaje razuvjeravanja najčešće reagiraju tako da a priori odbacuju sve dokaze koji su u suprotnosti s njihovim uvjerenjima (tj. zabludama) nazivajući ih "propagandom", "muljanjem" i sličnim, dok u iznošenju svojih "dokaza" i "argumenata" često pokazuju upitnu razinu inteligencije i logičkog zaključivanja, elementarno nepoznavanje fizike, kemije, optike, mehanike i sličnih disciplina, kao niti poznavanje općih informacija vezanih za Apollo program.
Među popularnije "dokaze" i "argumente" kojima pobornici teorije urote nastoje osporiti to da su ljudi doista bili na Mjesecu, spadaju oni koji se tiču NASA-inih fotografija snimljenih za vrijeme trajanja Apollo misija na mjesečevoj površini i opreme za snimanje, tvrdeći kako je sve lažirano, te da su sve fotografije snimane u nekakvom studiju.
(public domain)
Inače, sve fotografije snimane su posebnim Hasselblad kamerama koje su bile prilagođene za funkcioniranje u vakuumu i u ekstremnim temperaturnim uvjetima (po pitanju konstrukcije, izolacije i podmazivanja mehanizma). Štoviše, kamere su bile robusne i maksimalno pojednostavljene sa automatiziranim namatanjem filma kako bi njihovo korištenje bilo što lakše za osobu u svemirskom odijelu. Da bi snimili sliku, astronauti su morali samo pritinuti okidač.
Evo samo nekih od "argumenata" (u obliku pitanja) vezanih za fotografije, a kojima pobornici teorije urote uglavnom pokušavaju "dokazati" svoje zablude:
** "Kako su astronauti mjenjali film na mjesecu kada su ga ispucali? I koliko su filmova trebali nositi za čitavu misiju? Zato je nemoguće da je to snimano na na Mjesecu..."
Kamere koje su astronauti koristili imale su posebne odvojive spremnike za film, napunjene dugačkim filmom koji je omogućavao velik broj ekspozicija (do 200 crno-bijelih ili cca 160 u boji). Nakon što je film u jednom spremniku bio potrošen, jednostavno se čitav spremnik zamjenio novim.
** "Tvrdi se da je na Mjesecu snimljena gomila fotografija, no na internetu ih dostupno malo, a one koje su dostupne su toliko kvalitetne da je nemoguće da su snimljene na Mjesecu..."
Tokom Apollo misija snimljeno je mnogo fotografija, no NASA je u medijima objavila samo one najbolje. Postoji gomila loših fotografija koje su loše kadrirane, loše eksponirane ili čak slučajne, i koje su kao takve sa znanstvene, dokumentarne i estetske strane potpuno beskorisne i nezanimljive. Kompletan katalog svih fotografija snimljenih za vrijeme trajanja misija Apollo može se naći na inernetu.
Apollo Image Atlas 70mm Hasselblad Image Catalog.
** "Na nekim snimkama križići nisu na pravom mjestu, nekada su ukoso, a na nekim slikama izgledaju kao da se nalaze iza objekata. Sigurno su slike retuširane..."
Križići u aparatu su fiksirani i na svim originalnim snimljenim slikama nalaze na istom mjestu. Ako križići na nekoj fotografiji nisu "na pravom mjestu" (pomaknuti ili pod kutem), znači da se radi o izrezu iz originalne fotografije. Što se pak tiče križića koji se čine kao da su "iza objekta", radi se o tome da se u osvijetljenoj emulziji filma kod velikog kontrasta aktiviraju i susjedni (neosvjetljeni) fotoosjetljivi elementi, što daje dojam da se tamni objekt na svijetloj podlozi (pogotovo ako je malen) "smanjio" ili "nestao". Ovaj efekt je vrlo izražen kod filmske fotografije.
** "Na slikama je nebo crno, ali se ne vide zvijezde! Sigurno zato što je snimano u studiju...."
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu te je zato nebo na Mjesecu uvijek crno i na dnevnoj i na noćnoj strani. No na dnevnoj strani okrenutoj prema suncu gdje su astronauti i sletjeli, velika količina svijetlosti koja dolazi od sunca onemogućava da se vide zvijezde. Upravo zbog dnevne svijetlosti kamere su bile podešene na kratku (dnevnu) ekspoziciju, na kojoj nisu niti mogle zabilježiti slabi sjaj zvijezda. Postoje snimke novijeg datuma snimljene u zemljinoj orbiti gdje se na dnevnoj strani zvijezde ne vide. Osim toga, čak i po noći, kada se zvijezde jasno vide na nebu, potrebna je znatno duža ekspozicija da bi ih se zabilježilo na filmu.
** "Sjene na nekim fotografijama nisu paralelne! To je sigurno zato što je snimano u studiju sa više izvora svijetlosti!"
Sjene na nekim slikama nisu paralelne iz dva razloga. Prvo, zbog same topografije mjesečeve površine. Teren na mjesecu je izuzetno neravan u usporedbi sa npr. biljarskim stolom, a neravan teren uvijek ima utjecaj na duljinu i kut sjena, dajući privid iskrivljenja, izduženja, promjene smjera ili čak nedostatla sjena. Druga stvar je to što neki (širokokutni) objektivi zbog perspektive i distorzije slike mogu na fotografijama dati optičku iluziju da sjene nisu paralelne iako zapravo jesu. Osim toga, u situacijama kada doista postoji više izvora svijetlosti, nerjetko se iza objekata pojavljuju i višestruke sjene, no takvih sjena na slikama s Mjeseca nema.
** "Na jednoj slici se na jednom kamenu jasno vidi slovo 'c'. To je sigurno označeni rekvizit...."
Na originalnoj fotografiji na tom istom kamenu nema nikakvih "slova". To "slovo c" je najvjerojatnije dlačica ili nekakvo vlakno što se tamo potkralo prilikom jednog skeniranja filma.
** "Ista pozadina se pojavljuje na više fotografija, dok je prednji plan potpuno drugačiji! To je sigurno nacrtana pozadina u studiju..."
Radi se o paralaksi. Paralaksa je pojava gdje se prilikom promjene točke gledišta objekti koji su bliži točki gledišta doimaju kao da su više promjenili položaj u kadru (ili čak ispali iz kadra) u odnosu na objekte koji su udaljeniji od točke gledišta, i koji se zbog velike udaljenosti mogu doimati kao da se nisu uopće pomaknuli. (slika1, slika 2)
** "Sigurno nisu bili na Mjesecu jer se na nekim fotografijama vidi kako zastava vijori na vjetru, što je nemoguće ako je ova stvarno u vakuumu!"
Kao prvo zastava ne vijori na vjetru već je učvršćena na poprečni držač kako bi bila razvijena, a ne visila poput krpe na štapu. Kao drugo, zastava na fotografijama "izgleda kao da vijori na vjetru" samo zato što je izgužvana uslijed postavljanja i manipulacije. Postoje snimke snimljene kratko vrijeme jedna nakon druge koje pokazuju da se zastava uopće ne miče. (animacija)
** "Postoje snimke gdje se jasno vidi da su astronauti u studiju!"
To su snimke s treninga astronauta! Svi astronauti koji su sudjelovali u svemirskom programu Apollo su prije odlaska na misije u svemir prošli intenzivan trening kako bi uvježbali korištenje opreme u uvjetima kakvi su se očekivali za vrijeme trajanja misije. Ti treninzi su se održavali i u zatvorenm i na otvorenim prostorima.
